Hrvatska je posljednjih godina postala zanimljiva ne samo turistima, nego i stranim radnicima, poduzetnicima, visokokvalificiranim stručnjacima i osobama koje posao obavljaju na daljinu. Zbog toga je sve više upita o tome tko može ostati u Hrvatskoj dulje od tri mjeseca, pod kojim uvjetima, kada je potrebna viza i koja je razlika između privremenog, dugotrajnog i stalnog boravka.​

Za početak, važno je razlikovati kratkotrajni boravak od svih drugih oblika reguliranog boravka. Kratkotrajni boravak omogućuje ostanak do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana na području Schengena, uključujući Hrvatsku, i ne može se produžiti, pa svatko tko želi ostati dulje mora prijeći na neki oblik privremenog boravka ili odgovarajuće dozvole.​

Privremeni boravak u Hrvatskoj može se odobriti za više različitih svrha, uključujući spajanje obitelji, studiranje, istraživanje, humanitarne razloge, rad, boravak digitalnih nomada, druge svrhe te useljavanje i povratak hrvatskog iseljeništva. To znači da ne postoji jedno jedinstveno “odobrenje za strance”, nego se uvijek traži pravna osnova zbog koje osoba želi zakonito živjeti u Republici Hrvatskoj.​

Jedna od najčešće spominjanih kategorija posljednjih godina jest status digitalnog nomada. Hrvatski propisi digitalnog nomada definiraju kao državljanina treće zemlje koji radi putem komunikacijske tehnologije za stranog poslodavca ili za vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Hrvatskoj, pri čemu ne smije pružati usluge poslodavcima na području Republike Hrvatske. Drugim riječima, svrha ove dozvole nije lokalno zapošljavanje, nego zakonit boravak osobe koja svoj posao već obavlja na daljinu za inozemno tržište.​

Privremeni boravak za digitalne nomade može se odobriti do najviše 18 mjeseci, a može biti odobren i na kraće razdoblje. Ako je odobren na rok kraći od 18 mjeseci, zahtjev za produljenje može se podnijeti najkasnije 60 dana prije isteka, ali produljenje tada može biti odobreno za još najviše šest mjeseci. Nakon isteka takvog statusa novi zahtjev za reguliranje boravka digitalnog nomada može se podnijeti tek po isteku šest mjeseci od završetka prethodno odobrenog boravka.​

Zahtjev za prvi privremeni boravak digitalnog nomada može se podnijeti online, a predmet zatim rješava nadležna policijska uprava ili postaja prema mjestu namjeravanog boravka u Hrvatskoj. U određenim slučajevima zahtjev se podnosi i diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske, osobito ako je riječ o osobi kojoj je potrebna viza za ulazak u Hrvatsku.

Kod digitalnih nomada posebno je važna dokumentacija. Podnositelj mora dostaviti valjanu putnu ispravu, dokaz o zdravstvenom osiguranju, dokaz o svrsi boravka, primjerice ugovor o radu sa stranim poslodavcem ili dokumentaciju o vlastitoj tvrtki izvan Hrvatske, dokaz o sredstvima za uzdržavanje te dokaz da nije pravomoćno osuđen za određena kaznena djela. Dokumenti se, prema uputama MUP-a, dostavljaju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a za strane isprave često su potrebni ovjereni prijevodi i odgovarajuća legalizacija.

Važno je i pitanje financijskog praga. Za boravak digitalnog nomada podnositelj mora imati osigurana sredstva u visini od najmanje 2,5 prosječne mjesečne neto plaće za prethodnu godinu, a MUP je naveo da trenutačno minimalni mjesečni iznos iznosi 3.295,00 eura. Ako osoba dokazuje sredstva stanjem na računu za dulje razdoblje, tada ukupan iznos ovisi o planiranom trajanju boravka, pa se za 12 mjeseci traži 39.540,00 eura, a za 18 mjeseci 59.310,00 eura.

Strancima je često nejasno znači li “viza za digitalne nomade” isto što i odobrenje boravka. U hrvatskoj praksi ključno je razlikovati privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada od dugotrajne vize D, jer osoba kojoj je za ulazak potrebna viza nakon odobrenja boravka u pravilu mora ishoditi i vizu D za ulazak u Hrvatsku, osim ako već ima određenu valjanu dozvolu druge države članice pod uvjetima koje MUP posebno navodi.​

Nakon dolaska u Hrvatsku obvezna je i prijava boravišta. Državljanin treće zemlje mora prijaviti boravište i adresu stanovanja u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku, a nakon odobrenja boravka mora ishoditi i biometrijsku dozvolu boravka. To je korak koji mnogi pogrešno smatraju formalnošću, iako propuštanje rokova može stvoriti ozbiljne administrativne probleme.

Osim digitalnih nomada, velik broj stranaca u Hrvatskoj boravi na temelju klasičnog privremenog boravka. Privremeni boravak odobrava se kada osoba može dokazati svrhu svog ostanka, ima valjanu putnu ispravu, osigurana sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje te ne predstavlja zapreku s aspekta javnog poretka, sigurnosti ili zdravlja. Zahtjev se najčešće podnosi putem hrvatskog veleposlanstva ili konzulata, a određene kategorije mogu ga podnijeti i u policijskoj upravi ili postaji u Hrvatskoj ako zakonito borave u zemlji.​

Svakome tko planira dugoročniji život u Hrvatskoj važno je razumjeti i razliku između dugotrajnog i stalnog boravka. Dugotrajni boravak, odnosno EU long-term resident status, može se odobriti državljaninu treće zemlje koji neposredno prije podnošenja zahtjeva ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu u Hrvatskoj. Pri tome MUP posebno navodi da se unutar tih pet godina mogu tolerirati određena izbivanja iz Hrvatske, ali samo do zakonom dopuštenih granica.​

Za dugotrajni boravak potrebno je priložiti valjanu putnu ispravu, dokaz o sredstvima za uzdržavanje, dokaz o zdravstvenom osiguranju i dokaz o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma, osim u slučajevima kada zakon predviđa iznimke. U trenutku odlučivanja osoba mora i dalje imati odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu u Hrvatskoj.​

Stalni boravak je drukčija kategorija i ne dobiva se automatski nakon svakog višegodišnjeg boravka. MUP navodi više posebnih situacija u kojima se može odobriti, primjerice članovima obitelji ili životnim partnerima hrvatskih državljana nakon neprekidne četiri godine odgovarajućeg privremenog boravka, određenim kategorijama useljenika, djeci te nekim drugim zakonom posebno navedenim osobama. Zato je važno ne poistovjećivati dugotrajni i stalni boravak, jer uvjeti, trajanje prethodnog boravka i pravna osnova nisu isti.​

Posebno mjesto u sustavu ima plava karta EU-a, koja je namijenjena visokokvalificiranim državljanima trećih zemalja. Prema Zakonu o strancima, riječ je o dozvoli za boravak i rad koja se izdaje kao biometrijska dozvola boravka i koja nositelju omogućuje ulazak, ponovni ulazak, boravak i rad u Republici Hrvatskoj pod uvjetima propisanima zakonom. Zahtjev za plavu kartu može podnijeti sam visokokvalificirani radnik ili poslodavac, i to u diplomatskoj misiji, konzularnom uredu ili nadležnoj policijskoj upravi odnosno postaji u Hrvatskoj, ovisno o okolnostima i zakonitosti boravka.

Plava karta nije isto što i klasična dozvola za boravak i rad. Ona je posebno zamišljena za osobe s višom razinom kvalifikacija i zato je najčešće relevantna za stručnjake u područjima kao što su IT, inženjerstvo, tehničke djelatnosti, znanost i druge visokokvalificirane profesije. Usto, članovi obitelji nositelja plave karte mogu podnositi zahtjeve za privremeni boravak radi spajanja obitelji ili životnog partnerstva prema pravilima koje zakon posebno predviđa.

Za mnoge strance u praksi najveći problem nisu sami uvjeti, nego razumijevanje postupka. Nije dovoljno samo imati posao, prihod ili želju da se živi u Hrvatskoj, nego je potrebno odabrati točnu pravnu osnovu, znati gdje se zahtjev podnosi i prikupiti ispravnu dokumentaciju već na početku. Pogrešan odabir kategorije, primjerice podnošenje zahtjeva za digitalnog nomada iako osoba zapravo radi za hrvatskog naručitelja, može dovesti do odbijanja ili dodatnog kompliciranja cijelog predmeta.

Zato je u svakom pojedinom slučaju korisno prvo odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja: je li osoba iz države kojoj treba viza, radi li za stranog ili hrvatskog poslodavca, želi li ostati dulje od 90 dana, ima li članove obitelji koji joj se pridružuju i planira li dugoročno graditi život u Hrvatskoj. Tek kada su ti odgovori jasni, moguće je pravilno odlučiti je li najprimjereniji put digitalni nomad, privremeni boravak, plava karta EU-a, dugotrajni boravak ili kasnije stalni boravak

Pravna pomoć kod reguliranja boravka u Hrvatskoj

Naš odvjetnički ured pruža pravnu podršku u postupcima reguliranja boravka, uključujući:

✔ Besplatnu procjenu mogućnosti dobivanja boravka
✔ Pripremu i podnošenje zahtjeva
✔ Analizu dokumentacije
✔ Komunikaciju s nadležnim tijelima
✔ Pravnu podršku tijekom cijelog postupka

Započnite postupak reguliranja boravka u Hrvatskoj

Ako planirate živjeti, raditi ili boraviti u Republici Hrvatskoj kao digitalni nomad ili putem druge osnove boravka, možemo procijeniti Vaše mogućnosti i voditi Vas kroz postupak.

Kontaktirajte nas na info@attorneyscroatia.com  ili telefonski za početnu besplatnu pravnu procjenu i analizu Vaše situacije.